p-smajliPoslednja dva dana sam svedok neverovatnih događaja i pojava u društvu. Ljubaznih prodavaca i šalterskih službenica!

Cvećara na Dušanovcu

Kako je juče bio 8. mart reših da iznenadim baku te je posetim i odnesem cveće. Već je bilo oko 8 sati i nisam bio siguran da li će ijedna cvećara (ako i postoji) u njenom kraju raditi. Na svu sreću jedna jeste. Tačno ime joj nažalost ne znam, ali se nalazi kada Ustaničkom krenete od Dušanovca ka Šumicama pa na oko pola puta (pre auto servisa) sa desne strane. Ulazim unutra, proveravam da li i dalje rade i dočekuju me dvoje vrlo raspoloženih prodavaca. Cvećara puna lepog cveća, te nisam bio siguran šta izabrati. Pade mi pogled na jednu lepu belu ružu te istu i izabrah. Cena 150 dinara. Nema problema. Kako nisam imao sitno dadoh 1000. Čovek se već uhvati za glavu “pa jel nemaš ništa sitnije?” reče on. Kako mu odgovorih da nemam očekivao sam već da me pošalje da promenim tu kod komšije (što mi se dešavalo ranije na drugim mestima), ali umesto toga čuh “Nema problema donećeš drugi put.” Ja u čudu naravno. To mislim da nikada nisam čuo u našem glavnom gradu. Bilo mi malo neprijatno te ponudih da dam pare koje nisu moje, ali eto behu u mom novčaniku. No kako opet nisam imao tačno 150, uze mi on 100 dinara i reče “I da znaš, ništa mi ne duguješ!”. Taj lepi osećaj dosta me je dugo nosio, što još uvek postoje ljudi koji žele da izađu u susret svojim mušterijama, čak i kad ih prvi put vide.

Cvećara na Kaleniću

Nešto mi se slično dogodilo i u cvećari na uglu Kalenić pijace, u Maksima Gorkog ulici, gde sam, doduše, relativno redovni posetilac. Tamo sam kupovao nekoliko buketa te mi na kraju zafali 150 dinara. Ponudio sam da ostavim cveće i odem kući po novac, iako sam žurio na slavu, ali nije njihova krivica što sam se ja preračunao. Odgovor je bio “Ma nema problema, donećeš drugi dan”. Njima tih 150 dinara ne znači mnogo, ali je meni tih pola sata veoma značilo. Na jednostavan i lak način oni su pokazali da im je bitnije moje zadovoljstvo nego njihov novac.

Osmeh iza šaltera

Pre par godina sam pisao priču na ovu temu, ali u potpuno drugom smeru. Tada sam govorio o negativnim pojavama koje možemo videti kada odemo u poštu, opštinu… Ali danas je značenje ljubazni šalterski službenik dobilo potpuno novo značenje za mene. Kako sam imao neka posla u Republičkom zdrastvenom osiguranju, a pri opštini Voždovac uputih se do istoga. Kako se na jednom mestu više opština osplužuje prvo sam omašio šalter te me ljubazno uputiše gde je moje mesto. Kada sam otišao do pravog dočeka me ljubazna i nasmejana službenica koja mi uze zdrastvenu knjižicu kako bi mi olakšala popunjavanje obrazca sa kojim se susrećem prvi put u životu. Dade mi sve potrebne informacije te se ja bacih na popunjavanje. U toku popunjavanja otvori se još jedan šalter odmah pored te me već pomenuta službenica uputi na njega (stajao sam tačno između dva šaltera i upisivao i upisivao podatke). Tu me za divno čudo dočeka još jedna ljubazna službenica. Učini mi se da je to ipak neka šala. Dve ljubazne službenice u javnoj upravi, čudno bre! Ona mi takođe pomože sve što je mogla te ja završih sve što sam trebao za manje od 15 minuta. Prosto neverovatan način da se započne jedan radni dan i povrati vera u ljude iza šaltera.

Koja su vaša dobra iskustva i gde biste vi preporučili drugome da ode da se uveri u ljubaznost?