Danas opet čitam tužne vesti. Dvoje mladih ljudi je u Novom Sadu izvršilo samoubistvo. Iako lično smatram da je oduzimanje sopstvenog života čin kukavice koji nema snage da se bori sa svojim problemima i da je najlakše odustati, mislim takođe da problem nije u pojedincima samo. Problem je mnogo širi. Jedna devojka je oduzela sebi mnoge radosne trenutke zato što je raskinula sa dečkom koga nije mogla da preboli, dok je druga zbog ocene ili porodičnih problema odlučila da prekine svoj mladi i poletni život…

 Jedna ocena ne može biti razlog da neko podigne ruku na sebe. Ali može biti kap koja je prelila čašu. Nešto u životu te učenice sigurno nije funkcionisalo. U tom uzrastu kod mladih se povremeno javlja i želja da sebi naude. Ipak, to je najčešće samo izraz revolta i nezadovoljstva. Dobar razgovor je najbolji lek za to. Od naše dece se u poslednje vreme puno očekuje, svi ih kritikujemo, a zauzvrat im dajemo jako malo podrške i pažnje. Tu mislim na školu, ali i na roditelje i celu socijalnu zajednicu – upozorava Branka Tišma.

Izvor press

Mislim da je gospođa Tišma upravo pogodila srž problema i koliko se današnje društvo uvuklo u jedno vrlo loše vrzino kolo. Bakama i dekama su penzije male, pa jedva sastavljaju kraj sa krajem. Mamama i tatama je na poslu svakodkevna borba za opstanak i trude se da se svojoj porodici pruže što više mogu. A deca… pa oni nažalost obično dobijaju najmanje i vremena i pažnje. Dani su nažalost prekratki da bi se sve postiglo, a deca će razumeti… Oni znaju da ih mi volimo… Oni znaju koliko nam znače… Oni znaju da imaju našu podršku… Da li je baš tako?

To što se nešto podrazumeva nikako ne mora da znači da je tačno, a još manje da ne treba da se izgovori. Rečenice poput “Volim te” i “Ponosan sam na tebe” užasno mnogo znače deci, a koštaju dve sekunde vremena. Mislite li da postoji bolja način ulaganja vremena?