U svakom firmi u kojoj sam radio (nije da ih je bilo mnogo 🙂 pušači su praktično povlašćeni. Koliko god da neko ima posla ukoliko ode na puš pauzu svi će to razumeti jer to je potreba. Ukoliko nepušač ode na pauzu to najčešće izaziva misli poput “što je sada izašao kada ima toliko posla…”. Da li postoji rešenje? Kakva su vaša iskustva?Da li se upravo na ovaj način stimuliše pušenje? Retke su firme koje kažnjavaju puš pauze mada sam čuo da je tako bilo u Bell Paget-u (nadam se da sam pravilno napisao ime) gde su se kažnjavali odbijanjem od plate. Ne mislim da je ovo dobro rešenje jer svako ima potrebu za odmorom. Svačije bi pravo trebalo da bude da je iskoristi na način koji mu najviše odgovara. Da li je u pitanju pušenje cigareta, igranje karata ili pikada, preskakanje konopca… Svako treba da ima pravo na pauzu od nekoliko minuta za sebe, jer će se time njegovo i zadovoljstvo i produktivnost umnogome povećati. Zar nije to upravo ono čemu svi težimo? Istraživanja su pokazala da je zadovoljstvo veoma bitan faktor i da su mnogo produktivniji timovi gde se radi u lagodnoj atmosferi nego gde su svi hladni. Ukoliko na posao dolazite nemotivisani ni vaši rezultati ne mogu biti mnogo dobri. Znam da sam malo odlutao od teme, ali bih želeo u komentarima da iznesete vaša iskustva i da li mislite da je za uspeh u firmi pušenje poželjna osobina, jer se tokom tih puš pauza u neformalnoj komunikaciji mnogo čvršće veze ostvaruju.