Kada isprobavate nove do tada nepoznate stvari, nije uopšte teško okliznuti se. Kakav će biti pad i koliko ćete brzo ustati zavisi samo vas 🙂

Neposredno posle BizBuzz-a rešio sam da promenim svoju ishranu. Vaga je već izvesno vreme želela da višak tereta sa nje skinem, a meni se to nešto i nije radilo. Rad u ugodnoj atmosferi na poslu je doveo do povećane količine unosa sokova i svega osim zdrave hrane (znate ono: pljeskavice, lazanje…). Kako sam na okruglom stolu o zdravoj hrani u Nišu čuo predloge od Ivana Ćosića, Veroljuba Zmijanca i Ognjena Stojanovića, rešio sam i da usvojim jedan  deo njih.

Odlučio sam da pre svega smanjim sa unosom sokova i povećam unos vode, što nije bio problem. Izbacivanje hleba i belog brašna isto nije bilo preterano zahtevno. A samo rešenje za doručak sam dočekao sa najviše znatiželje, pošto mi je to jedan od večitih jutarnjih problema “šta danas pojesti”. Ognjen nam je preporučio da jedemo ovsenu kašu sa vrućom vodom i medom. I tu zapravo i počinje ova priča 🙂

Odem ja tako u ponedeljak ujutru do lokalne radnje sa zdravom hranom koju sam gotivio jer su radnice uvek bile ljubazne, tako da sam već nekoliko puta navraćao. Lepo ih zamolim za ovsene pahuljice, dobijem kesu, platim i odem na posao. Med sam već nabavio, a kako sam i vruću vodu imao na poslu, novi faza sa zdravim doručkom mogla je da počne.

Bilo mi je malo čudno što na kesi piše Ovseno brašno, ali pošto to nikada ranije u životu nisam ni jeo, ni kupovao nisam znao da li su to zaista ovsene pahuljice ili ne. Jeso sam ja to uporno nedelju dana i čak se i navikao na ukus. Ništa mi nije smetalo, ali mi je bilo i dalje nejasno da li jedem pravu stvar. Na kraju sam u petak otišao u tu istu radnju zdrave hrane.

Ja: Dobro veče. Da li je ovsena kaša isto što i ovseno brašno?

Prodavačica (iznenađeno i povišenim tonom): Naravno da nije!

Ja: Ali ja sam dobio kod vas u ponedeljak ovseno brašno kada sam tražio ovsenu kašu.

Prodavačica: Pa što niste bili precizniji i rekli koji ukus hoćete. Imamo sa malinom, sa čokoladom…

Ja (već iznerviran): Ali ja ne želim sa ukusom. Prijatno.

Okrenuo sam se i otišao.

Tako se završila moja priča sa tom radnjom. Jednostavno više nikada nisam ušao kod njih. Očekivao sam da će mi se izviniti na grešci, ja bih to prihvatio, jer ko radi taj i greši, i ostao bih i dalje njihova mušterija. Ovako sam naučio još jednu lepu lekciju, koju ste već videli na početku teksta. Mene brašno nije pokolebalo, već sam nastavio dalje da istražujem ovsene pahuljice i već nekoliko meseci to mi je doručak u 95% slučajeva (u ostalih 5% je lagani burek :D).

P.S. Nažalost vaga je ponovo počela da se buni 🙂