Da li su i vas na fakultetu učili kako da pravite prezentaciju? Neki nisu imali ni tu mogućnost da se upoznaju sa tehnikom pravljenja prezentacije. Neki koji jesu, pak ništa nisu naučili.

Ukoliko pogledamo Steve Jobs-a vidimo da sve to što su nas učili baš i nije tačno. Ne moraju da se koriste “tačke”, ne moraju da budu uniformisani slajdovi, ne moraju oni da pričaju priču za sebe. To trebamo mi! Mi pričamo priču i uvlačimo publiku u nju.

Oni su zapravo samo dodatni deo scenografije koja treba da bolje istakne ono o čemu mi pričamo. Oni treba izazivaju emocije, a ne da odvraćaju pažnju sa onoga što mi pričamo.

Bitno je napraviti i razliku u prezentacijama. Ne pravi se na isti način prezentacija koja će se predstavljati pred ljudima (o kojoj i pričam) i ona koja nekome treba da se pošalje na mejl da bi se bolje upoznao sa uslugom ili proizvodom koji nudimo. Sadržaj je potpuno drugačiji.

Pedya je na svom blogu već pisao o ovoj tematici i u članku “Vuvuzela efekat“, gde je između ostalog predložio da jedan od kriterijuma pri izboru predavača bude njihova aktivnost na Twitteru, jer ljudi koji umeju da se jasno izraze u 140 karaktera umeju da iskoriste prostor, a verovatno i vreme.

Evo još jedne zanimljive prezentacije o tome kako se prave prezentacije i šta je to što Seth Godin preporučuje.

I za kraj, nezaborivmo da dobri predavači ne moraju biti vrhunsku stručnjaci, da vrhunski stručnjaci često nisu dobri predavači, te da prilikom odabira ljudi koji će držati predavanje na nekom događaju treba odabrati zanimljive teme i naći prave ljude za publiku koju očekujete.

Ne postoji toliko dosadna tema koju dobar predavač ne može da ispriča na zanimljiv način, ni toliko zanimljiva koju “smor” ne može potpuno da udavi. Na žalost ili na sreću imao sam prilike da prisustvujem i jednom i drugom tipu predavanja.

Da li se vi slažete sa Sethom i najviše volite prezentacije bez slajdova, ili ipak više volite kako to radi Steve Jobs ili Miloš Čirič ili neko treći?