Čitajući novine poslednjih dana ne mogu da se ne otmem utisku da mi se poverenje u medije drastično smanjilo i da ću mnogo više ubuduće razmišljati o svemu što pišu. Jednostavno previše je izmišljanja, krivljenja stvari, proizvodnje istih. Neverovatno je prosto koliko je “sloboda medija” otišla u pogrešnom smeru. Ja sam uvek to smatrao pravom medija da bez ičijeg uticaja pišu o događaju kako se zbio, a zapravo je to izleda pravo medija da pišu o događaju kako im odgovara. Sami naslovi su više nego sugestivni. “Sumnjiva prijava policijske brutalnosti u Aranđelovcu”, “Student samo lakše povređen”… svaki naslov praktično pokušava da umanji značaj situacije.

Danas sam pričao sa Nemanjom i rekao mi je da mu je užasno zbog svega što se dešava i što su mu mediji priredili. Bio je na veštačenju u Beogradu i tu mu je utvrđeno da je primio najmanje 8 udaraca koje je nesumnjivo uradilo neko treće lice, tj. nije on sam to mogao da uradi.

Da li ste ovo možda negde pročitali?

Ja znam da ja nisam. Sam mi je rekao da je ovo uradio zbog drugih a ne zbog sebe. Ukoliko bar malo manje ljudi ubuduće budu tučeni on će biti zadovoljan što je njegov slučaj nešto doprineo. On od svega samo ima probleme i ništa više.

Čudno je koliko sve može da se prikaže tako kako odgovara pojedincima. Čudno je kako istina izgubila bitku i kako je sada mnogo važnije prodati novine, nego napisati šta se desilo. Čudno je kako je meni i dalje muka… ili to ipak nije čudno…

Nemanja budi dobro!