Od skora sam postao ponosni prijatelj male Aske. U pitanju je mešanac jazavičara i još po nečega, koja je u trenutku upoznavanja sa Jecom, Saskom, Markom i sa mnom imala negde oko 4 meseca (mada su kasnije analize pokazale da ima manje). To je bila jedna čisto emotivna odluka jer sam odavno želeo da imam kucu, a za Asku mi rekoše kako je živahna, ali naviknuta na život u stanu, da joj ne smeta da ostane sama po nekoliko sati i da je naučila sve što treba da radi napolju… ali…

Istina baš i nije takva. Prvih par dana behu naporni u smislu toga što sam se pitao da li je to pravi izbor i za nju i za mene. Ona je sama po 8-10 sati dnevno jer radim, kada dođem igramo se, ali svaki put kada treba da odem ona je tužna što je i logično. Dosta sam razmišljao o tome da je dam nekome ko bi umeo da joj posveti više vremena.

Onda dođe petak veče pa mi se ona opet vrlo obradova te su logično misli o njenom davanju jednostavno nestale. Dobila je i dve boce tako da još jedna serija boca pa ćemo smeti da se opet šetamo. Ovde se nameće i logično pitanje kako je ona naučila da sve radi napolju (što nije inače i pokazala u praksi) ako već nije smela da se šeta jer nije vakcinisana? No šta je tu je…

Te večeri, petak beše, dođođe mi seka, mama i tata i dovedoše zekanu 🙂 Nismo mnogo experimentisali tada ali kasniji nalazi su pokazali da se više Aska plaši nje nego ona od Aske 🙂 Veče beše baš lepo te bi ga valjalo uskoro jope ponoviti 🙂

Narednih dana Aska je bila sve bolja i bolja i lepo se igrala i nije mnogo tugovala i počela je i da radi šta treba da radi de treba da radi 🙂 A da je veeelika maza pokazala je tako što je sedela mojoj seki u krilu ne znam ni ja koliko sati i uživala 🙂 Mada ni seki nije bilo loše 🙂

Sada je kod kuće i nadam se da se igra sa zekanom koju sam u međuvremenu stavio u njenu teritoriju da ne bi bila sama. Videću kada dođem kući kako napreduje njihovo prijateljstvo 🙂
“Ljubitelji” životinja su poseban slučaj… Da bih bolje dočarao situaciju napomenuću da živim u prizemlju kuće i da u stanu do mene živi porodica koja ima preko troje dece i koja mi se nikada nije žalila na moju kucu. Iako imaju malu decu nikada mi nisu rekli e znaš tvoja kuca nas budi ili možeš li molim te da zatvoriš prozor da je ne čujemo. Ali ima “ljubitelja” životinja koji žive u kući prekoputa moje i kojima jelte Aska smeta. Jer zaboga oni ne mogu da se odmaraju. U pitanju je stariji bračni par koji valjda nema pametnija posla u životu, a iskreno sumnjam i da imaju decu ili životinje jer bi onda shvatili da su štenići kao bebe i da je normalno da će povremeno da puste zvuke koji njima ne prijaju. Uostalom u stanu do mog, gde sam proveo praktično ceo moj život, su rasle bebe i nikada mi nije ni palo na pamet da u bilo koje doba dana ili noći odem da ih zamolim da malo utišaju bebe. Trudio sam se da smanjim buku da ja njima ne bih smetao. No ovima je bitno da se oni odmore. Njihovo rešenje jeste da je manje ostavljam samu. Pa voleo bih ja to ali ne bi se sa time složio moj šef na poslu. Drugo rešenje, pošto toliko vole životinje, jeste da pritvorim prozor koji gleda ka njima da bi je manje čuli! Toliko o njihovoj brigi o njoj, što mi je inače bakica navela kao razlog zašto mi sve to priča…

Šta reći… Kolko ljudi tolko ćudi a toliko i čudni komšija verovatno. No ako budem imao problema samo sa njima biće to jako dobar bilans 🙂